petak, 8. svibnja 2015.

Rosie Kugli: Tajna prijateljice noći - intervju

Rosie Kugli: Moja Nuša inspirirana je sudbinom stvarne glamurozne kurtizane

Rosie Kugli diplomirana je pravnica, ali strast za pisanjem koja je oduvijek tinjala u njoj, kao i gubitak posla, učinili su da se baci u spisateljske vode. Počela je s dječjim knjigama, da bi nastavila s kolumnama u tjednicima i na portalima. Peckav i sarkastičan izričaj, bio je odmah prepoznat, a onda su usljedile nagrade na natječajima za najbolje ljubavne priče kao i velik uspjeh romana bez klasičnog happy end-a tzv. antiljubavni roman „Moderna bajka“. 
Najnoviji ljubavni roman „Tajna prijateljice noći“ uveo je Rosie Kugli u žanr u kojem će, nadaju se izdavači, i ostati. Žestokim emocijama, uvjerljivim ljubavnim scenama -romantikom na mjesečini, kao i snažnim erotskim scenama, oduševit će ljubiteljice žanra, a pritom ih uvesti u svijet u koji rijetko zaviruju – u svijet elitne prostitucije. Malo je autorica koje se usuđuju taknuti u to osjetljivo područje, a Rosie Kugli u njemu je kreirala širok dijapazon živopisnih likova koji samouvjereno osvajaju čitatelja. Autoričin sočan rječnik i autentični izrazi izdvajaju roman „Tajna prijateljice noći“ iz mora prevedenih ljubavnih romana.  

* Nakon antiljubavnih romana i kolumni o odnosu muškaraca i žena, okušavate se u žanrovskoj literaturi, kao da ste je dosad izbjegavali. Jesu li, po Vašem mišljenju, prošla zlatna vremena ljubavnog romana? Zašto ljubavni roman ipak preživljava?

- Lj – ljubav sa veliko lj, neizostavni je začin svakog mog romana, čak i antiljubavnog, jer ljubav je sila koja pokreće svijet. 
Iako smo s godinama prerasli bajke o princu na bijelom konju, pa i razočarali se u njoj, ipak u dubini duše ne želimo i ne prestajemo vjerovati u nju. I upravo zato, uvijek iznova prihvaćamo  rizik ljubavi jer ništa drugo ne može nam pružiti tako jedinstveni osjećaj kao kad smo zaljubljeni. Ljubav izaziva hormonalno ludilo, ovisnost. Zaljubiš se u trenu. Tu smo svi jednaki. Otvoreni i ranjivi. I muškarci i žene. I bogati i siromašni. I lijepi i ružni. I debeli i mršavi. Svi želimo biti voljeni.
Ljubavna priča, za razliku od „izdajničkog“ antiljubića inzistira na hepiendu. Kad se naši junaci nakon svih peripetija koje proživljavaju, konačno pronađu, a usne im se stope u najslađi cjelov, u žaru plamteće ljubavi svi problemi čarobno iščezavaju. Nema više sumorne zbilje, ovozemaljskih problema. Pa zar to nije ono što trebamo u moru teških, crnih i depresivnih vijesti? Samo malo ljubavi... pa makar u formi ljubića. I zato ljubavni roman nikad neće izumrijeti. Amor vincit omnia.

* U svom novom romanu ulazite u svijet elitne prostitucije. Kako ste izabrali takvu temu?

- Za vrijeme studija, bila sam na jednoj studentskoj razmjeni u Milanu. Osim što je to grad snova, mode, prekrasnih ljudi i savršenog provoda, imala sam nevjerojatnu sreću da smo pratili dva nevjerojatno zanimljiva sudska procesa. U jednom se sudilo za ubojstvo, ali zapravo se radilo o ubojstvu iz milosrđa iliti eutanaziji, a drugi je bio slučaj elitne prostitucije. To bijaše tako glamourozan slučaj, o kojem su raspisale sve novine, pričalo se samo o tome. Glavna junakinja, bila je zaista prekrasna plavuša. Nikad neću zaboraviti njen pogled. Mješavina snage i žalosti. Taj slučaj toliko je zaokupio moju maštu da sam poželjela napisati knjigu o toj ženi. Senzacionalnu i glamouroznu, baš kako je to tada bilo. Moja je Nuša zapravo otjelovljenje žene za koju nikad nisam saznala kako je završila. Naravno, tada nisam ni u snu pomislila da će moj život skrenuti sa zacrtane pravničke putanje, i da ću zaista ostvariti ono što je tek okrhnulo moj um i činilo se nemogućim. Danas znam da ništa nije nemoguće!

* „Tajna prijateljice noći“ nije nimalo čedan roman jer ima dosta erotskih scena, psovki i niskih strasti. Koliko je erotika danas važna kao začin i faktor uspjeha žanrovske književnosti?     

- To je život. Mislim da nije moguće napisati kvalitetan, životni roman, da se ne unese malo živog, sirovo-surovog mesa. Treba samo ući u tramvaj i poslušati kojim se rječnikom služe mladi ljudi. Osim toga svi mogući mediji i tiskovine preplavljeni su svakojakim sadržajima, koje unosimo u naš dom. I da sam željela, od nekih stvari jednostavno ne možeš pobjeći. 
Niske strasti? Ljubomora, podmetanja, nevjera, zavist, ljudska zloće...  o da ima ih i previše, puno previše.
A što se erotike tiče... ona je dio naših života. U književnosti je zastupljena, još od Grčke mitologije. Pjesnikinja Sapfa s otoka Lezbosa, preko Boccaccia, pa erotski memoari zavodnika Casanove, zatim Marquis de Sade, D. H. Lawrence, Henry Miller, Anais Nin,  Pauline Reage, Erica Jong ...
Za mene je erotika prvenstveno vezana za ljubav, želju, strast, požudu. Intimno sjedinjenje dva bića koja se vole i žele. Eksplozija osjećaja, strast i vrišteće emocije, slike koje golicaju maštu i bude želju. Ima li što ljepše od toga?

* Vaš „antiljubić stav“ očituje se u liku iskusne Ljiljane zvane Lily, koju proglašavate pobjednicom jer je uspjela sama, ne oslanjajući se na muškarce. Smatrate li današnji brak i oslanjanje na drugoga svojevrsnim priznavanjem slabosti i zamkom za naivne, kao što tumači Lily?

- Nakon propalog braka, naučila sam da je brak zajednica dvoje ljudi koji zajednički rješavaju probleme koje ne bi imali da su ostali solo.
Često se šalim s prijateljicama da smo postale muškarci za koje smo se trebale oženiti.
Jer žena danas može skoro sve! I što će joj onda muškarac? Peckava je i primjedba koju volim reći, da moćni muškarci obično uspjevaju uz pomoć svojih supruga, ali moćne žene uspijevaju usprkos svojih muževa! Mislim da brak i nije presudan, jer žena se danas može realizirati na 1000 i 1 način: kroz posao, majčinstvo, kao samohrana majka itd. Sve to ovisi samo i jedino o nama. Ali okolina brak i dalje uporno nameće, kao formu koju moramo zadovoljiti. Ako ne uplovimo u bračnu luku, svi nas gledaju kao neku feleričnu siroticu i uopće ih ne zanima to što smo u međuvremenu doktorirale nuklearnu fiziku ili otkrile formulu za dugovječnost.
Brak i zajednički život zahtjeva bezbroj kompromisa na bezbroj razina od oba sudionika u priči. Činjenica da više od polovice brakova završava razvodom, govori da kolektivno nismo ovladali vještinom suživota. Ljudi se s vremenom mijenjaju (zaboravljajući to reći jedan drugom) i samo naivni očekuju da će se strast mladenačke ljubavi protegnuti u starosti.
Kad se dvoje ljudi odluči izreći tu fenomenalnu frazu, bilo bi poželjno da malko prilagode sliku koju su stvorili dok su se zaljubljeno držali za ručice, odlazili na romantične večere i gledali u zvijezdano nebo. Gothe je rekao da je ljubav pitanje ideala, a brak stvarnosti. Zbrka stvarnog s idealnim ne može ostati nekažnjena!

* Budući da ste iskusna spisateljica, s dosta naslova za djecu, nagrada i nastupa u medijima, jeste li ponosni na svoj prvi ljubavni roman? Smatrate li da je po bilo čemu manje vrijedan od ostalih vaših djela izvan žanrovskih ladica? Imate li namjeru napisati još koji ljubavni roman? 

- Ponosna... zapravo ne postoji riječ kojom bi opisala te osjećaje. Svaku svoju knjigu osjećam kao svoje dijete. Neopisivi su ti samotnjački sati, noći i noći koje provodim s prijateljicom tipkovnicom, čokoladom i kavom, održavajući gipkoću svojih  prstića, nabijajući dioptriju, dok slova, poput malih eksplozivnih naprava blinkaju pred mojim očima, nestaju, pa opet izranjaju... i tako punih koliko ono mjeseci. A onda... onaj nevjerojatan osjećaj kad napišem zadnju riječ i onda buljim u nju ko tele u šarena vrata.
Gledam i ne vjerujem da je gotovo.
Ali nije gotovo, jer kreće čitanje, peglanje teksta, pa onda sumnje i pitanja koja se pojavljuju, ne daju mira. Jer sve dok knjiga zaista ne dopre do mojih čitateljica i čitatelja, neću znati, jesam li prošla na ispitu. No, vjerujem, iskreno vjerujem da se svaki trud, uvijek, ali baš uvijek prepozna i na kraju vrati u nekom obliku. Iskreno se nadam da će čitateljice prepoznati i užitak i gušt koji sam utkala u svaku riječ, da će zavoljeti moje junake, uživati u zapletima, ljubavnim scenama, dijalozima... a ja ću nastaviti pisati, jer pisanje je moja strast. Kad sjednem za komp zaboravim na sve. Ne postoji više ništa samo riječi koje teku, a ja se igram, maštam, gradim likove, gospodarim njihovim sudbinama i ljubavima. I naravno, nastavit ću pistati o ljubavi, o toj vječnoj i neiscrpnoj temi, jer u njoj namjeravam provesti ostatak života! (s)


Nema komentara:

Objavi komentar