srijeda, 3. lipnja 2015.

Hugh Laurie: VRLO KOMPLICIRANA TRGOVINA


Hugh Laurie: VRLO KOMPLICIRANA TRGOVINA

'Hvala ti, Thomas.'
Hodali smo kroz Hyde Park, nismo nikamo posebno išli, neko vrijeme smo se držali za ruke, a onda ih pustili kao da držanje ruku ne znači puno u životu. Sunce je svratilo u grad na dan i London je izgledao veličanstveno.
'Hvala za što?'
Ronnie je spustila pogled prema tlu i nogom udarila nešto čega vjerojatno nije ni bilo.
'Što nisi pokušao voditi ljubav sa mnom sinoć.' 
'Molim, nema na čemu.'
Nisam zapravo znao što očekuje da kažem, pa ni to je li ovo početak razgovora ili njegov kraj. 'I hvala ti što si mi zahvalila,' dodao sam, čime je zazvučalo više kao da je kraj.
'Joj, zaveži.'
'Pa zapravo,' rekao sam. 'Stvarno sam ti zahvalan na tome. Svaki dan pokušavam ne voditi ljubav s milijunima žena, a većina ni ne pisne u znak zahvalnosti. Ovo je lijepa promjena.'
Malo smo prošetali. Golub se zaletio u nas i onda u zadnjem trenutku odletio, kao da je odjednom shvatio da nismo oni na koje je mislio. Nekoliko je konja kaskalo niz stazu Rotten Row, s muškarcima u jaknama od tvida na leđima. Domaća konjica, vjerojatno. Konji su izgledali prilično inteligentno.
'Imaš li nekoga, Thomas?' pitala je Ronnie. 'Trenutno?'
'Pretpostavljam da misliš na žene.' 
'Da, tako je. Spavaš s nekime?' 
'A kad kažeš spavaš, misliš. .. ?'
'Smjesta odgovori na pitanje ili ću pozvati policajca.' Smiješila se. Zbog mene. Zbog mene se nasmiješila i to je bio lijep osjećaj.
'Ne, Ronnie, trenutno ne spavam ni sa jednom ženom.'
'Muškarcem?'
'Ili muškarcem. Ili životinjom. Ili bilo kojom vrstom crnogoričnih stabala.'
'Zašto ne, ako smijem pitati? A i ako ne smijem.'


Nema komentara:

Objavi komentar