ponedjeljak, 26. listopada 2015.

Jurica Pavičić: ŽENA S DRUGOG KATA

Jurica Pavičić: ŽENA S DRUGOG KATA

Jednom, mnogo kasnije, Suzana će joj reći: sve bi bilo drukčije da tog dana nismo otišle tamo. Da nismo otišle na Zoranin rođendan, sve bi bilo drukčije, i tvoj život, možda i moj.

Suzana joj je to rekla jedne subote kad joj je došla u posjet. Bilo je proljeće, a vani – negdje uz željezničku prugu – šuštalo je lišće topola i jablanova. Suzana je sjedila uz prozor, a toplo joj je svjetlo kroz rešetkasti prozor obasjavalo profil. Gledala je kroz prozor u granje, i najednom to rekla, kao da izriče neku bezazlenu, samorazumljivu primjedbu. Bruna joj na to nije odgovorila ništa.
Tog popodneva, nakon što je Suzana otišla, Bruna se u kuhinji latila posla. U vjedro puno vode pomočila je oguljen krumpir, stala ga sjeći na režnjeve da ih pripremi za fritezu.
Dok joj je nož u ruci sam radio monotoni posao, razmišljala je o onom što joj je prijateljica rekla.

Naravno, Suzana je imala pravo. Ali – kako obično biva kad netko ima pravo – od tog saznanja ni ona ni Bruna nisu imale ama baš nikakve koristi. Istina. Sve bi bilo drukčije da tog dana nisu otišle na
rođendan kod Zorane. Da tog dana Suzana nije nazvala na telefon i predložila joj da odu, nikad ne bi upoznala Franu.

Da je tog dana – kako je planirala – ostala kući ušuškana u deke, ne bi u životu susrela Anku Šarić. Da je tog dana popila aspirin i pogledala na TV-u Spidermana, gospođa Šarić i ona bile bi samo dvije od stotinu tisuća jedinki koje žive u istom gradu, svaka u svom pčelinjem saću. Ako bi se susrele,
susrele bi se tek slučajno, usput, u autobusu ili redu pred blagajnom. Bruna bi tek usput, u prolazu, spazila njezine široke bokove, kratku kosu i uglato lice. To lice nestalo bi u očnom živcu, zagubilo se u moždanom režnju, u beskrajnoj datoteci nevažnih slika koje smo vidjeli i odmah zaboravili.
Ona i Anka prošle bi jedna pokraj druge bez obaziranja, i nestale u anonimnosti. Ali, nije bilo tako. Nije, jer ju je tog dana u siječnju 2006. Suzana nazvala i predložila da odu na rođendan. Bruna se
nije uvukla u krpe i nije odgledala Spidermana. Umjesto toga, Bruna je progutala antipiretik, odjenula toplu dolčevitu i izišla iz kuće. Otišla je na Zoranin tulum.
I zato sada sjedi ovdje gdje sjedi. Sjedi u uglu kuhinje, u kojoj guli krumpir za večerašnji pomfrit. Sjedi u kaznionici Požega, u kojoj služi kaznu već jedanaest godina.

Nema komentara:

Objavi komentar