Jurica Pavičić: ŽENA S DRUGOG KATA

-
Jurica Pavičić: ŽENA S DRUGOG KATA

Jednom, mnogo kasnije, Suzana će joj reći: sve bi bilo drukčije da tog dana nismo otišle tamo. Da nismo otišle na Zoranin rođendan, sve bi bilo drukčije, i tvoj život, možda i moj.

Suzana joj je to rekla jedne subote kad joj je došla u posjet. Bilo je proljeće, a vani – negdje uz željezničku prugu – šuštalo je lišće topola i jablanova. Suzana je sjedila uz prozor, a toplo joj je svjetlo kroz rešetkasti prozor obasjavalo profil. Gledala je kroz prozor u granje, i najednom to rekla, kao da izriče neku bezazlenu, samorazumljivu primjedbu. Bruna joj na to nije odgovorila ništa.
Tog popodneva, nakon što je Suzana otišla, Bruna se u kuhinji latila posla. U vjedro puno vode pomočila je oguljen krumpir, stala ga sjeći na režnjeve da ih pripremi za fritezu.
Dok joj je nož u ruci sam radio monotoni posao, razmišljala je o onom što joj je prijateljica rekla.

Naravno, Suzana je imala pravo. Ali – kako obično biva kad netko ima pravo – od tog saznanja ni ona ni Bruna nisu imale ama baš nikakve koristi. Istina. Sve bi bilo drukčije da tog dana nisu otišle na
rođendan kod Zorane. Da tog dana Suzana nije nazvala na telefon i predložila joj da odu, nikad ne bi upoznala Franu.

Da je tog dana – kako je planirala – ostala kući ušuškana u deke, ne bi u životu susrela Anku Šarić. Da je tog dana popila aspirin i pogledala na TV-u Spidermana, gospođa Šarić i ona bile bi samo dvije od stotinu tisuća jedinki koje žive u istom gradu, svaka u svom pčelinjem saću. Ako bi se susrele,
susrele bi se tek slučajno, usput, u autobusu ili redu pred blagajnom. Bruna bi tek usput, u prolazu, spazila njezine široke bokove, kratku kosu i uglato lice. To lice nestalo bi u očnom živcu, zagubilo se u moždanom režnju, u beskrajnoj datoteci nevažnih slika koje smo vidjeli i odmah zaboravili.
Ona i Anka prošle bi jedna pokraj druge bez obaziranja, i nestale u anonimnosti. Ali, nije bilo tako. Nije, jer ju je tog dana u siječnju 2006. Suzana nazvala i predložila da odu na rođendan. Bruna se
nije uvukla u krpe i nije odgledala Spidermana. Umjesto toga, Bruna je progutala antipiretik, odjenula toplu dolčevitu i izišla iz kuće. Otišla je na Zoranin tulum.
I zato sada sjedi ovdje gdje sjedi. Sjedi u uglu kuhinje, u kojoj guli krumpir za večerašnji pomfrit. Sjedi u kaznionici Požega, u kojoj služi kaznu već jedanaest godina.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Ivana Petrušić: 40 dana, Vodič do mentalnog, tjelesnog i duševnog blagostanja

-
Slika
O MENI (neslužbeno) Kad mi netko postavi pitanje tko sam ja, često automatski nabrojim uloge: majka, supruga, sestra.  Kći sam bila, a sada više nisam. Kada si sama postavim to pitanje, zatreperi mi usna od radosti i vidim sebe kao onu koja se vječito – igra. I kako mi je tek sada ugodno u ženskom tijelu, vidim se kao curicu koja skače i pleše po livadi. Toliko odskakujem da se katkada teško vratim na zemlju (mislim i na planet i na tlo). Zaigrana i radosna! To sam ja... Hvala lijepa na pitanju. Ja sam planina. Često tu rečenicu ponavljam sebi i svojima jer kad naiđu takozvane nedaće, imam osjećaj da se sva nekako raširim, zauzmem više mjesta i ukopam (mentalno). Osjećam da me šiba vjetar i kiša, ali se ne mičem. Pred očima mi se pojavi velika zelena planina koja stoji sama usred ravnice. Otkad znam za sebe je tako. Ja sam planina! Onog dana kada sam spoznala da si ono što jedeš, nije mi bila želja da budem svinja ili ovca (sa svim njihovim karakteristikama). Nemam ništa
Pročitajte više

Tisja Kljaković Braić: U MALU JE UŠA ĐAVA

-
Slika
Kako je počelo – Sve san im uredila. Sve! Namazala parkete, uredila kužinu i na kraju banj. A onda me uvatilo – opisivala je moja mama kako je išla mene rodit. – Puka mi je vodenjak u friško uređenom banju! Baka je odma dobila proliv. Svako pet minuti trčala je u zahod od straja. Moj budući tata za to je vrime bija u vojsci. A oni koji me triba odvest da se rodin, Mate, muž moje tete Tajde, po običaju je popija koju čašu više. – Pij, Mate, pij! – govorila mu je moja baka dok mu je nalivala litru jake kafe. Kad su u Matu ulili dovoljno da više nije vidija duplo, svi su se uputili u rodilište u biloj „bubi“. – Ajde, Mate, učini još koji krug prije nego me ostavite – priča mama kako mu je tada rekla. Onda je Mate kružija i plaka jer on inače plače u svim situacijama. – Nije njemu problem pustit suzu – to svi govore. A onda su je ostavili u bolnici. Zapravo nas, samo još uvik u jednon komadu. Još mi je neugodno kad je slušan kako me rađala. A ne pita ona mene kako je m
Pročitajte više

Citati o ljubavi

-
Slika
Citati o ljubavi "Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj. Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla." Paulo Coelho "Pronaći nekoga koga voliš i tko voli tebe je prekrasan osjećaj, prekrasan osjećaj. No pronalaženje prave srodne duše je još bolji osjećaj. Srodna duša je netko tko te razumije kao nitko drugi, voli te kao nitko drugi, zauvijek će biti tu za tebe, bez obzira na sve. Kažu da ništa ne traje zauvijek, ali ja vjerujem u činjenicu da za neke, ljubav živi čak i kad odemo." Cecelia Ahern ..."jer međe kamene, zapriječit neće ljubav ... Što ljubav može
Pročitajte više