Anna Todd: POSLIJE SVEGA PAD 2 - drugo poglavlje

Anna Todd: POSLIJE SVEGA PAD 2
Prevela: Andrea Marić

Tessa

Nakon što sam pola popodneva provela na telefonu s Hardinom, a od posla nisam napravila gotovo ništa, moj prvi dan u uredu je gotov i ja strpljivo stojim pred svojim vratima čekajući Trevora.
Hardin mi je zvučao tako smireno, govorio je tako jasno, tako fokusirano. Dok stojim ovdje u hodniku, ne mogu sakriti svoju sreću što ipak i dalje komuniciramo; koliko mi je ovo draže od onog kad smo izbjegavali jedno drugo. Duboko u sebi znam da mi neće dugo ostati lako zavaravati sebe malim dozama Hardina preko telefona, dok u stvarnosti želim njega cijeloga, čitavo vrijeme. Želim da je on tu, sa mnom, da me drži, ljubi, nasmijava.
Ovo je valjda ona faza samozavaravanja o kojoj govore u psihologiji.
Ali neka, zasad je dobro. Osjećam se zapravo odlično, kad ovaj osjećaj usporedim s onim jedinim koji mi preostaje tugom.
Uzdahnem i naslonim glavu na zid čekajući Trevora. Sad bih voljela da ga ništa nisam pitala. Radije bih išla natrag u Kimberlynu kuću i još malo pričala na telefonu s Hardinom. Da je bar i on došao ovamo; eto, mogli smo se nalaziti on i ja ovako, poslije mog posla. A mogao je dobiti i ured pokraj mojega; mogao je navraćati do mene sto puta svaki dan, kao i ja kod njega. Christian bi mu sto posto dao posao, samo da je Hardin to htio. Bezbroj je puta rekao koliko želi da Hardin ponovno radi za njega.
Mogli smo skupa provoditi pauze za ručak, a možda čak i obnoviti uspomene koje smo stvorili u onom starom uredu. Počinjem zamišljati Hardina kako mi prilazi s leđa, kako me presavija preko stola i skuplja mi kosu u jednu ruku...
Oprosti, malo kasnim, sastanak se oduljio prekine me Trevor u sanjarenju, a ja poskočim od iznenađenja, ali i srama.
Oh, ovaj, da, u redu. Samo sam... zataknem kosu za uho i progutam knedlu ovaj, čekala.
Kad bi on samo znao što mi se motalo po glavi; hvala Bogu što nitko ne vidi o čemu razmišljam. Ne znam ni otkud mi je sve to palo na pamet.
On nagne glavu u stranu, zagledan niz hodnik. Jesi li spremna, da krenemo?
Da.
Neobavezno čavrljamo dok hodamo kroz zgradu. Gotovo svi su već otišli i uredi su tihi. Trevor mi priča o novom poslu koji je našao njegov brat u Ohiju i o tome kako je išao kupiti novo odijelo jer mu treba za odlazak na svadbu kolegice koja se zove Krystal i koja se udaje idućeg mjeseca. Malo mi je dosadno i pitam se koliko odijela Trevor zapravo ima.
Kad dođemo na parkiralište, svatko sjedne u svoj auto, a ja svojim pratim Trevorov BMW dok vozi kroz gradsku gužvu i tako konačno stignemo u Ballard. Prema blogovima koje sam čitala prije preseljenja, to je jedan od najotkačenijih dijelova Seattlea. Kavane, veganski restorani i šminkerski barovi obrubljuju ulice. Parkiram auto u garaži ispod Trevorove zgrade i nasmijem se sama sa sobom sjetivši se kako mi je ponudio pomoć u traženju stana u toj vrlo skupoj zgradi.
Trevor se smiješi pokazujući na odijelo. Samo se još moram presvući, naravno.
Kad stignemo gore u njegov stan, a on odluta po svom poslu, znatiželjno se osvrnem po njegovoj golemoj dnevnoj sobi. Obiteljske fotografije i isječci iz novina i časopisa ispunjavaju okvire iznad okvira kamina; na stoliću u dnevnom boravku stoji golema zdjela, načinjena, očito, od rastopljenih i preoblikovanih boca vina. Nigdje ni traga prašini, čak ni u kutovima. Impresionirana sam.
Spreman vikne Trevor izlazeći iz spavaće sobe, povlačeći patent na gornjem dijelu trenirke. Uvijek se iznenadim kad ga vidim ovako neformalno odjevenog razlika je golema u odnosu na ono kako se inače oblači.
Dva bloka šetnje dalje od njegove zgrade, oboje već drhturimo i tresemo se.
Jesi gladna, Tessa? Mogli bismo nešto pojesti predloži dok mu se pred ustima formiraju bijeli oblačići pare.
Brzo kimnem glavom. Želudac mi zakrči, podsjećajući me da je paketić keksa za ručak nedovoljna količina hrane.
Kažem Trevoru neka on izabere restoran i mi završimo u malom talijanskom restoranu u blizini. Slatki miris češnjaka puni mi nosnice, a u ustima mi se nakuplja slina dok nas konobar prati do stola u stražnjem separeu.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ivana Petrušić: 40 dana, Vodič do mentalnog, tjelesnog i duševnog blagostanja

Tisja Kljaković Braić: U MALU JE UŠA ĐAVA

Anna Todd: POSLIJE SVEGA: PAD