petak, 18. prosinca 2015.

Anna Todd: POSLIJE SVEGA PAD 2 - treće poglavlje

Anna Todd: POSLIJE SVEGA PAD 2



Prevela: Andrea Marić

Hardin


Sad izgledaš mnogo... čišće kažem Richardu dok on izlazi iz kupaonice otirući svoje svježe izbrijano lice bijelim ručnikom.
Mjesecima se nisam brijao odgovori on trljajući meku kožu na bradi.
Ma nemoj mi reći uzvratim, kolutajući očima, a on mi se nasmiješi.
Hvala što si me pustio da ostanem kaže, ali njegov duboki glas ga na kraju izda.
Nećeš dugo ostati, pa mi nemoj zahvaljivati. Nisam još načisto s cijelom ovom situacijom.
Uzmem još zalogaj pizze koju sam naručio za sebe... a na kraju je dijelim s Richardom. Moram naći način da ovaj teret ne padne na Tessina leđa. Njoj se previše toga događa u posljednje vrijeme i ako joj mogu pomoći tako da se sam nosim s kaosom koji stvara njezin otac, onda ću to i napraviti.
Znam. Još se čudim što me već nisi izbacio reče on smijući se. Kao da je to nešto s čime se treba šaliti. Ja samo buljim u njega. Oči mu izgledaju prevelike za to mršavo lice, s tamnim podočnjacima koji probijaju kroz svijetlu kožu.
Uzdahnem. I ja isto odgovorim mu nervozno.
Richard se strese dok ga promatram ali ne od nelagode, siguran sam, nego od manjka kakve god već droge koju je navikao koristiti.
Pitam se je li u naš stan donio nekakvu drogu kad je bio tu sam prije tjedan dana. U svakom slučaju, ako ga to pitam, a on odgovori potvrdno, izgubit ću živce i izbacit ću ga naglavce iz stana. Zbog Tesse, a i zbog vlastitog mira, samo ustanem i odem iz dnevne sobe sa svojim praznim tanjurom u ruci. Hrpa prljavog posuđa u sudoperu uspjela se udvostručiti, a napuniti perilicu posuđa zadnje je što mi se sada radi.
Operi suđe kad već ne plaćaš ništa viknem Richardu.
Čujem njegov duboki smijeh kroz hodnik i on ulazi u kuhinju baš u trenutku dok ja ulazim u kupaonicu i zatvaram za sobom vrata.
Želim nazvati Tessu, samo da joj opet čujem glas. Htio bih čuti kako joj protječe ostatak dana... Što će raditi poslije posla? Je li i ona, kao ja, zurila u svoj mobitel s glupastim smiješkom na licu još dugo nakon što smo završili razgovor?
Vjerojatno nije.
Sada znam da me konačno sustižu svi moji stari grijesi eto, zato mi je Tessa došla u život. Nemilosrdna kazna zamaskirana u prelijepu nagradu. Bila je sa mnom nekoliko mjeseci, samo da mi bude ovako oduzeta... Sad ona za mene postoji kao kakva iluzija u zraku, pothranjivana telefonskim razgovorima. Ne znam koliko dugo će još proći prije nego što podlegnem svojoj sudbini i konačno dopustim samome sebi da se istrgnem iz ovog samozavaravanja.
Samozavaravanje, eto što je to.
Ali ne treba biti. Mogu promijeniti ishod svega ovoga. Mogu postati čovjek kakvog ona treba, a da je pritom ne povlačim dolje, u svoj pakao.
Jebo ti sve, idem je odmah nazvati.
Mobitel joj zvoni i zvoni, a ona se ne javlja. Još malo pa je šest sati trebala je već završiti s poslom i biti doma. Kamo bi uopće išla? Dok razmišljam o tome bih li nazvao Christiana ili ne, obujem tenisice, nemarno ih svežem i nabacim jaknu.
Znam da bi se naljutila možda i više od toga da njega nazovem, ali već sam je šest puta nazvao, a nije odgovorila.
Zagunđam nešto i provučem prste kroz svoju neopranu kosu. Ovo sranje s davanjem prostora u vezi stvarno mi ide na živce.
Idem van dobacim svom neželjenom gostu. On kimne, jer ni ne može odgovoriti s ustima punim čipsa koji baš trpa u usta. Ako ništa drugo, vidim da je sudoper prazan i čist.
Kamo sam, dovraga, uopće krenuo?
Par minuta kasnije, moj auto je parkiran ispred teretane. Ne znam što ja tu mogu postići i kako mi ovo sranje uopće može pomoći, ali u ovom trenutku moja ljutnja na Tessu tako silno raste i sve što mi pada na pamet je izvikati se na nju ili sjesti u auto i odjuriti u Seattle da je pronađem. A ne bi bilo dobro napraviti nijednu od te dvije stvari... tako bih samo pogoršao sve.

Nema komentara:

Objavi komentar