ponedjeljak, 25. srpnja 2016.

Cassie Beasley CIRKUS MIRANDUS

1
RIJEČI

Tri male riječi. To je sve što je bilo potrebno da se stvari pokrenu.
Riječi su potekle iz sobe na katu ispunjene šuškanjem papira i slatkastim zadahom na lijekove. Izišle su iz pera starca koji je pri svakom udisaju kašljao i hripao. Pojavile su se na kraju jednog važnog pisma u kojem je pisalo:

Prima: Savijač Svjetlosti
Na adresi: Cirkus Mirandus
Moram hitno s vama razgovarati. Nadam se da me se sjećate iako je prošlo mnogo godina otkako sam bio pozvan u Cirkus Mirandus. Naravno, nisam vas nikada zaboravio. Zovem se Ephraim Tuttle, a sreli smo se za vrijeme rata, dok sam bio dječak.
Obećali ste mi čudo.
Ne znam kako ću vam poslati ovu poruku. Nisam čuo ni riječi o cirkusu još od svojih mladih dana. Ali dali ste mi riječ i ja sam sve ove godine vjerovao da ćete doći ako vas zatrebam.



Tu je starac zastao. Pročitao je što je napisao. Pero mu se presijavalo pod svjetlom svjetiljke dok je dodavao posljednje riječi.
Sad vas trebam.

I u tome času u tisućama milja udaljenom šatoru Čovjeka Koji Savija Svjetlost probudio se glasnik.

2
POPUT ČAJNIKA

Mihej Tuttle znao je da je većina starijih gospođa sasvim ugodna. Pletu tople veste i peku kolače s čokoladnim preljevom i u gradskom društvenom domu igraju neke staromodne kartaške igre. Katkad bi neka od njih zaboravila staviti umjetne zube, poput gospođe Yolane koja radi u pošti, ili bi držala četrnaest ludih mačaka, poput gospođe Rochester koja živi prekoputa. No čak su i njih dvije u duši plele tople džempere i pekle čokoladne kolače.

Mihejeva pratetka Gertrudis nije bila takva.
Treći put zaredom tog nedjeljnog popodneva prao je ružičastu porculansku šalicu dok je ona bila nad njim nagnuta. Kliktala je jezikom, a on je toliko trljao šalicu da se već uplašio da će naslikane ruže potpuno izblijedjeti.

Tetka Gertrudis u duši je vjerojatno bila sirup za kašalj.
Svoju je pepeljastu kosu nosila u tako čvrsto stegnutoj punđi da joj je naborana koža bila gotovo zategnuta, a bluze je štirkala dok ovratnici nisu bili tako tvrdi da ste njima mogli rezati. Svakoga je dana kuhala crni čaj u sjajnom metalnom čajniku. Čaj je bio vruć i gorak, skoro kao i ona, a Miheju nije dala da stavi šećer jer, kako je rekla, u obitelji ima puno onih s pokvarenim zubima.
Rekla je da u obitelji ima i puno nepromišljenosti i tako joj svega, ona će se pobrinuti da je Mihej ne naslijedi.

Tetka Gertrudis došla je u posjet prije nekoliko tjedana, čak iz Arizone, kako bi se pobrinula da sve bude „kako treba dok je djed Ephraim bolestan. Nije trebala dugo ostati, no Mihejevom je djedu bilo sve lošije i lošije. A tetka Gertrudis bila je sve nepodnošljivija.
– Ne moraš tako udarati po šalici. – obrecnula se na njega. – Samo sam htjela da je za promjenu dobro opereš.

Jedino što je Miheja sprječavalo da joj odgovori bila je spoznaja da bi ga do kraja dana zatrpala poslovima umjesto da mu dopusti da ode do djeda. Još od jutra nije mu dopustila da „gnjavi djeda Ephraima, kad je ovaj nagovijestio da mora Miheju nešto važno reći.
– Nešto spektakularno, ­ šapnuo je djed – nešto čarobno.

Oči djeda Ephraima caklile su se Miheju poznatim sjajem. A čarobno se odnosilo na priče o Cirkusu Mirandusu, koje je Mihej volio više od svega. Zbog tog istog čarobnog tetka Gertrudis grubo je izgurala Miheja iz sobe prije nego što mu je djed uspio bilo što reći. Čini se da je smatrala da su te priče upravo ona vrsta nepromišljenosti koju bi Mihej mogao naslijediti ako ne bude oprezna.

Još par minuta i moći ćeš ga opet vidjeti.


Nema komentara:

Objavi komentar