petak, 28. listopada 2016.

EMMA CLINE: DJEVOJKE

 
EMMA CLINE
DJEVOJKE

S engleskog preveo Saša Stančin

Smijeh me naveo da podignem glavu, a djevojke da nastavim gledati.
   Prvo što mi je zapelo za oko bila je kosa, duga i nepočešljana. Onda odbljesak sunca s nakita. Njih tri bile su toliko daleko da sam im vidjela samo osnovne konture, no to je bilo nebitno – odmah sam shvatila da se razlikuju od svih drugih ljudi u parku. Obitelji su se lagano pomicale u improviziranom redu za kobasice i pljeskavice s roštilja. Žene u kariranim košuljama pripijale su se partnerima uz bokove, djeca su koštice eukaliptusa bacala na kokoši divljeg izgleda koje su preplavile ulicu. A ove dugokose djevojke kao da su klizile zrakom iznad svega što se oko njih događalo, tragične, odvojene. Poput kraljevske obitelji u izgnanstvu. U djevojke sam se zablenula otvoreno, besramno: nije mi se činilo mogućim da bi one pogledale prema meni, uočile me. Zaboravljeni hamburger ostao mi je ležati u krilu, povjetarac je s rijeke donosio smrad bjelica. U to doba, instinktivno sam odmjeravala i ocjenjivala druge djevojke, vječito zbrajala sve zbog čega izgledaju bolje od mene, odmah sam uvidjela da je crnokosa najzgodnija. Očekivala sam da će tako ispasti i prije nego što sam im mogla razaznati lica. Kao da je bila obasjana aureolom nekog drugog svijeta, u prljavoj haljinici koja joj je jedva pokrivala dupe.
    S jedne strane išla joj je žgoljava crvenokosa, s druge djevojka starija od nje, a obje su bile isto tako nemarno odjevene, tek toliko da ne hodaju gole. Kao da su ih izvukli s dna jezera. Od tog silnog jeftinog prstenja, na prstima kao da su imale dva reda zglavaka. Poigravale su se granicom koja izaziva nelagodu, onim između
ljepote i ružnoće, a okupljeni u parku pratili su ih pogledom. Majke su se stale osvrtati gdje su im djeca, na što ih je naveo osjećaj koji nisu mogle imenovati. Žene su hvatale svoje partnere za ruku. Sunce se, kao i uvijek, probijalo kroz krošnje drveća – pospane vrbe, topli vjetar zapuhao bi po prostirkama za piknik – dan je

neobičnim učinio put kojim su djevojke prošle kroz uobičajeni svijet. Elegantne i instinktivne, poput morskih pasa koji paraju površinu mora.

Nema komentara:

Objavi komentar