četvrtak, 9. veljače 2017.

DR. ROBERT TORRE: KOCKANJE – KAKO PROTIV OVISNOSTI



Privlačnost kockanja i klađenja



Kockarske igre uvijek isplaćuju manje nego što primaju.
Zato uspješne kockarnice čine sve da igrači igraju što duže i da se stalno vraćaju u igru

Tko u životu ne riskira, ne profitira. Tko ništa ne riskira, nema ništa. Spremnost na životni rizik evolucijski je važna i pozitivna ljudska odlika. I ona u kockarima doživljava svoje krajnje izopačenje.
Dobiti puno, a uložiti malo, dobiti puno za malo – zar to nije tako duboko ljudski i razumljivo. Zar nismo svi pohlepni, zar ne mislimo da zaslužujemo više nego što imamo? Zar svi ne mislimo da smo više dali nego dobili? Pa, eto, došao je trenutak naplate kada ćemo dobivenim novcem promijeniti sve što nas životno tišti.
Sociolozi su utvrdili kako su igre na sreću svojstvene čovjeku. Igre na sreću jedan su od brojnih dokaza da čovjek nikako nije racionalno biće. Sve civilizacije, u svim povijesnim razdobljima, svi društveni slojevi, bez obzira na rasu i spol, kockali su, kladili se ili igrali igre na sreću. Tako je i danas. Diljem svijeta znatno je veći broj osoba koje igraju ili su igrale igre na sreću od onih koje to ne čine.
Kockati znači uložiti novac ili materijalnu vrijednost, u događaj neizvjesnog ishoda, s ciljem uvećanja uložene svote ili dobara.
Kockanje je, dakle, ulaganje financijskih vrijednosti u događaje neizvjesnog ishoda s namjerom zarade. Bez vrijednosnog uloga (u pravilu novca), kockanje se pretvara u (dječju) igru ili igranje.
Vlastodršci su kroz povijest zabranjivali kockanje. Držali su ga porokom i proganjali s vjerske ili sa sekularne osnove. Posebnu društvenu opasnost vidjeli su u kockanju mladih i siromašnih, dok su kockanje bogatih i odraslih smatrali manje opasnim.
Prije nekoliko desetljeća, kockanje i klađenje smatrane su dru­štveno devijantnom pojavom, rezerviranom za osobe s margine dru­štva. Danas su kockanje i klađenje legalne, široko društveno prihvaćene i marketinški promovirane djelatnosti. Iako svaki oblik kockanja nosi svojevrstan rizik od razvoja ovisnosti.
U odnosu na ostale oblike kockanja i klađenja, automati za kockanje imaju najveću adiktivnu moć da od igrača stvore ovisnika o igranju.
Nagradne i lutrijske igre kockarima nisu ni privlačne niti napete. Iz pozicije kockarskog aktivizma, njima je predugo čekati od izvlačenja do izvlačenja i biti, u kockarskom smislu, paraliziran. Lutrijske i nagradne igre nemaju mogućnost brzog igranja, vlastitog odabira ritma igranja, uvećanja uloga, simultanog kockanja i klađenja na više igara istodobno, što im omogućuju automati za kockanje i sportske kladionice. Zato nagradne i lutrijske igre imaju nizak adiktivni potencijal, a igre u kladionicama i kockarnicama visok. Stoga je i društvena opasnost od priređivanja prvih zanemariva, a drugih velika.
Klađenja i neke vrste kockanja, osim dominantnog utjecaja sreće, traže i poznavanje predmeta klađenja ili kombinatorike same igre, te se stoga nazivaju igrama vještine, za razliku od igara na sreću, u kojima ishod u potpunosti definira slučaj. U kockarskim i kladioničarskim igrama vještina onaj koji ih poznaje prolazi u krajnjem ishodu ipak bolje nego onaj koji im nije vičan.
Aktivizmom nošeni kockari teže igrama vještina (poker, klađenje), a eskapistički igrama slučaja, to jest igrama puke sreće (automati za kockanje).
U sportskom klađenju igrači predviđaju ishode sportskih susreta koje predlažu priređivači (različitim koeficijentima klađenja). Današnju popularnost sportsko klađenje dobiva krajem devedesetih.
U kasinu igrači igraju protiv priređivača ili jedan protiv drugoga na stolovima u prostoru kasina.
Lutrijske igre temelje se na izvlačenju slučajnih dobitnih brojeva po zaključenju uplata ili su to igre s unaprijed utvrđenim rezultatom koji se može doznati odmah po kupnji srećke (tzv. instant ekspres lutrije). Iako datiraju još iz srednjeg vijeka, lutrijske igre u suvremenom obliku igraju se od početka šezdesetih godina prošlog stoljeća.
On-line igranje na daljinu je priređivanje igara na sreću na internetu, pri čemu igrač može odigrati igru samostalno, bez neposrednog predstavnika priređivača. Ma koliko se očekuje njegov rast, kockanje putem interneta u zemljama Europske unije i dalje pokriva prilično mali udio kockarskih aktivnosti. U našoj zemlji je taj udio još manji. U prvom redu očekuje se prodor uplata putem interneta u prostor sportskog klađenja, a potom među lutrijske igre.
Kockarnice žive od prokockanog novca. One trebaju taj novac, a najviše će ga dobiti ako igraču povremeno dopuste da pobijedi, znajući da će i ono što je dobio opet u kockanju izgubiti.
Osobe nesklone kockanju pogrešno smatraju da se kockanjem ne može zaraditi. Drže da se na kocki ne može dobiti, što naprosto nije istina. Da se ne može dobiti, nitko ne bi kockao.
Zlatno pravilo kockanja glasi: kockarske igre uvijek isplaćuju manje nego što primaju. Što više igraš, više gubiš. Zato je i temeljno načelo uspješne kockarnice da igrači moraju stalno igrati, da igraju što duže i da se stalno vraćaju igrati.
Kratkoročno se kockanjem može i dobiti. Ali što se dulje igra, to se više gubi. Igre na sreću na duge staze, kao svojevrsna patologija nade, donose nesreću.
Kockarnice i kladionice zarađuju na svima, ali ponajviše na samim kockarima. Gotovo polovicu ukupnog prokockanog novca gube osobe koje problemski kockaju i ovisnici o kockanju. Te dvije, zapravo relativno male podskupine osoba koje kockaju, čine gotovo polovinu posjetilaca kockarnica ili kladionica. Iako u ukupnom punoljetnom stanovništvu nema više od jedan do dva posto osoba koje problemski kockaju, one prokockaju i naprave trećinu prometa u kockarnicama i kladionicama.


Nema komentara:

Objavi komentar