Nora Roberts USPON MAGIJE

Nora Roberts
Uspon magije
S engleskog prevela Sanja Ščibajlo


PROLOG


Na štit, jedan od sedam iskovanih u pradavna vremena da suzbiju tamu, pala je kap krvi.
Tako je taj štit oslabio, a tama je, strpljivošću pauka, čekala dok su desetljeća prolazila; rana se širila pod travom i zemljom.
Posljednjega dana svijeta kakav je nekoć bio, jedan je dobri čovjek, u svoj svojoj nevinosti, štit slomio do kraja. Tama ga je nagradila smrtonosnom infekcijom, zarazom koja će se s muškarca prenijeti na ženu, s roditelja na dijete, s jednoga stranca na drugoga.
Dok je svijet na umoru posrtao, njegov se kostur – vlade, tehnologija, zakoni, prijevoz, komunikacije – mrvio poput opeka od prašine.
Svijet se priveo kraju uz štropot i jecaje, u krvi i bolu, sa strahom i jezom. Blagajnica koja uzvraća sitniš kupcu, majka koja doji svoje dijete, poslovni čovjek biznismen koji se s drugim rukuje zbog uspješno sklopljena posla – ti i mnogi drugi jednostavni dodiri svijetom su proširili smrt poput otrovna oblaka.
I pale su milijarde.
Nazvali su je Kob – jer to je i bila – smrtonosna, brzošireća bolest za koju nema lijeka i koja je jednakom zluradošću posmicala zločince i nevine, državnike i anarhiste, privilegirane i siromahe.
I dok su milijarde umirale, oni koji su preživjeli – imuni – borili su se da požive još jedan dan, da pronađu hranu, da zaštite sklonište koje su uspjeli pronaći, da pobjegnu pred nasiljem puštenim s lanca, pred nasiljem kakvo još nisu poznavali. Jer neki su, čak i suočeni sa svojim smrtnim časom, palili, pljačkali, silovali, ubijali – samo zato što su u tome silno uživali.
Kroz taj otrovni oblak, koji je prožeo cijeli svijet, zaiskrilo je svjetlo. Tama je pulsirala. Moći su se, uspavane stoljećima i tisućljećima, probudile. Neke su bljesnule svjetlošću; druge su, odlučivši tako, pojačale mrak. No bljesnule su.
Magija je počela pulsirati.
Neki su prigrlili to čudo, drugi su je se bojali. A neki su je mrzili.
Ti će različiti, ljudi-meni-nenalik, u nekim srcima uvijek potaknuti mržnju. Oni koji su postali poznati kao natprirodni suočili su se sa strahom i mržnjom onih koji su ih proganjali. Vlade, očajnički želeći sačuvati svoju moć, proganjale su ih kako bi ih prikupile, utamničile, provodile na njima eksperimente.
Magičari su se skrivali od onih koji su se pozivali na svojega nemilosrdnog i ogorčenog boga kako bi mučili i uništavali, od onih koji su se sa svojom zadrtošću parili kao s najdražom ljubavnicom; od njih su se skrivali ili su se protiv njih borili.
Skrivali su se od onih koji su cvjetali tamom, protiv takvih su se borili.
Jedne olujne noći dijete čije je svjetlo zaiskrilo u trenutku smrti onoga dobrog čovjeka, u svoja je pluća uvuklo prvi dah. Ta je djevojčica potekla iz ljubavi i žrtvovanja, iz nade i muke, iz snage i tuge.
Ispustivši krik života, uz majčine suze, uz snažne ruke muškarca koji ju je prihvatio na ovaj svijet, prema svojoj je sudbini zakoračila ratnica, predvodnica: Jedinstvena.
Magičari su počeli pulsirati.
U godinama koje su uslijedile među ljudima su bjesnjeli ratovi, vodili se između tame i svjetla, između onih koji su se borili da prežive i grade i onih koji su željeli uništavati i vladati razorenim.
Djevojčica je rasla, a rasle su i njezine moći. Trenirala je, griješila, trijumfirala, kročila je dalje. I tako je ta mlada djevojka puna vjere i čuđenja posegnula u vatru i uzela mač i štit. I postala Jedinstvenom.
Magija se počela uspinjati.



1.

Oluja je bjesnila. Obrušavala se oko nje divljom kišom bičevanom vjetrom, prštećim bljeskovima munje, zvonkom tutnjavom groma. Kovitlala se u njoj: bujica bijesa koju je morala potisnuti, znala je to.
Večeras će donijeti smrt svojim mačem, svojom moći, svojim naređenjima. Svaka prolivena kap krvi past će na njezine ruke – to je teret zapovjednice, i ona ga je prihvatila.
Još joj nije bila ni dvadeseta.
Fallon Swift dotaknula je prstima narukvicu u obliku okova koju je nosila na zapešću, narukvicu koju je napravila od drveta što ga je uništila u naletu bijesa, i utisnutu rezbariju koja ju je trebala podsjećati na to da nikada ne uništava zbog ljutnje.
Pisalo je: Solas Don Saol.
Svjetlost za život.
Večeras će donijeti smrt, pomislila je ponovo, ali drugima će pomoći da žive.
Kroz oluju je proučavala ograđeni kompleks zgrada. Mallick, njezin učitelj, na četrnaesti ju je rođendan odveo na mjesto slično ovome. No dok je ono mjesto bilo napušteno, mjesto na kojem se zadržao samo smrad crne magije, pougljenjeni ostaci mrtvih, predsmrtni jauci mučenih, na ovome se nalazilo više od šesto duša – dvjesto i osamdeset članova osoblja i tristo trideset i dva zatvorenika.
Prema njihovim podacima, četrdeset i sedmero od tih zatvorenika bilo je mlađe od dvanaest godina.
Svaki je centimetar toga kompleksa – centra za prikupljanje i utamničenje – svaku sobu, svaki hodnik, kameru, alarm – imala u glavi. Izradila je detaljne karte, provela mjesece planirajući akciju spašavanja.
Bit će to, u tri godine otkako je počela okupljati vojsku, otkako je sa svojom obitelji napustila dom i zamijenila ga boravkom u Novoj Nadi, najveći pokušaj spašavanja koji će izvesti sa svojim snagama pokreta otpora.
Ako podbaci...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ivana Petrušić: 40 dana, Vodič do mentalnog, tjelesnog i duševnog blagostanja

Tisja Kljaković Braić: U MALU JE UŠA ĐAVA

Anna Todd: POSLIJE SVEGA: PAD